Ko god je stekao osnovno obrazovanje, upalio televizor ili otvorio novine, morao je shvatiti da je biologija nauka XXI vijeka, i to ne zbog nekakve naučne ili društvene mode, već zbog gole nužde.

Biologija je temelj medicine. Biologija je nezamjenljiva u farmaciji. Prehrambena industrija, tekstilna, industrija kozmetike… zavise od biologije. U forenzici ili sudstvu ključni, krajnji, neprikosnoveni dokazi posljedica su proučavanja biologije.  Zaštita životne sredine, održivi razvoj, koji su danas imperativ u svim granama ljudske djelatnosti, korijene nalaze u biologiji. Čak i turizam, koji vidimo kao ključnu aktivnost našeg ekonomskog razvoja.  Da budemo drastični – opstanak ljudske vrste,  a možda i uopšte života na Zemlji, zavisi od strogog poštovanja decenijama zanemarivanih bioloških pravila i istina. U takvom, „vrlom, novom svijetu“ mi, kroz naš obrazovni  sistem, ubijamo biologiju, skraćujemo je, smanjujemo i tjeramo iz Programa. 

Proučavanje biologije sa jednim časom nedjeljno u završnim razredima osnovne škole je nedovoljno, kontraproduktivno i opasno. Crna Gora je zemlja koja na jako malom prostoru posjeduje izuzetnu raznovrsnost živog svijeta. To se naziva biodiverzitet, ali sumnjam da će naši osnovci stići da prihvate i taj, danas sveprisutan termin, jer minoran broj časova posvećen ekologiji to ne garantuje.  Zemlja koja sebe naziva „Prvom ekološkom državom na planeti“ svojim mladim građanima, svojoj budućnosti, uskraćuje osnovna saznanja o ekologiji, životnoj sredini i njenoj zaštiti. Posljedica takvog pristupa će biti sve češći pomori ribe kakav smo nedavno imali zbog bahatog, nesavjenog i nestručnog odnosa prema okruženju. Na žalost, ni drugim oblicima života ne smiješi se ništa optimističnija sudbina.

Klasični turizam, oličen u brčkanju u moru i sunčanju na plaži, danas je  već predvidljiv i dosadan, pa konzumenti traže nove izazove. Posmatranje ptica, rijetkih (endemskih) biljaka ili životinja izuzetno je cijenjen oblik turističke ponude. Nažalost, mladi Crnogorci teško da će steći znanje, ljubav i vidjeti priliku tokom malobrojnih časova posvećenih botanici, zoologiji  ili biodiverzitetu Crne Gore.

 Pa i ako ih, na neki čudan način, najčešće zahvaljujući ogromnom entuzijazmu i nesebičnom trudu „praktičara“ iz učionice, biologija osvoji, i u njoj ugledaju svoj budući poziv koji će im obezbijediti  mjesto pod suncem, ni u gimnazijama im se neće pružiti ono što bi moralo. Naime, ovdje je situacija drugačija od situacije u osnovnim školama, ali ishod je približno isti. Dakle, u gimnazijama imamo dva časa biologije nedjeljno u svakom od četiri razreda, i to je optimalno. Nažalost, plan za biologiju je poprilično redukovan i banalizovan, pa gimnazijalci dobijaju količinu i širinu informacija na nivou predreformske osnovne škole. Priznaćete, nedovoljno za mladu osobu koja ima želju da se uhvati u koštac sa nepreglednim lavirintima molekularne biologije, čudima fiziologije, tajnama genetike – inače disciplinama koje će nas liječiti, hraniti, pokretati, poboljšavati kvalitet života individue  u godinama pred nama.

Pa i učenici srednjih stručnih škola, koji naizgled nemaju potrebu za biološkim naukama,  i te kako zavise od njih. Zamislite, recimo, prehrambenog tehničara neupućenog u dejstvo mikroorganizama na hranu, nesvjesnog razlike između sterilizacije i pasterizacije, ili neupućenog u postupke prečišćavanja otpadnih voda prehrambene industrije. Zamislite kozmetičara koji ne zna osnovne  fiziološke osobine kože, ili ne poznaje biljke i njihove biohemijske karakteristike, koje su osnova kozmetičkih preparata. Na kraju, ne želim ni da razmišljam o svršenom učeniku srednje medicinske škole koji je učio biologiju po  redukovanom planu.

Ako želim obrazovanu populaciju, osnovce koji će upoznati osnove biologije, zavoljeti taj predmet i zavoljeti prirodu oko sebe, ako želimo kvalitetne i upućene tehničare, ako želimo uspješne studente i, na kraju, ako želimo obučene, kvalitetne, u zemlji i van nje upotrebljive kadrove koji će biti budućnost crnogorske nauke, medicine, farmacija, pregrambene inustrije, ekologije i zaštite životne sredine, genetike, forenzike…  ne sakatimo i ne isključujmo biologiju iz osnovnog i srednjeg školstva.  

U ime Udruženja biologa Crne Gore -Cellula: Petar Špadije